Dok nisam doselila u Zagreb, za mene je bundeva bila isključivo Pepeljugino prijevozno sredstvo, tj. spadala je u domenu fikcije. Kako sam je često susretala na tržnici, prije godinu-dvije me jako zaintrigirala i na prvu me osvojio njezin slatkasti okus koji je kao stvoren za guste juhe i za kolače. Kako priča o bundevi ne bi stala samo na Pepeljugi, juhama i kolačima, danas vam guram pod nos karamele s dodatkom te čudnovate narančaste biljke.
Naletjela sam na recept sličan ovome i dogodio se onaj klik koji me s vremena na vrijeme natjera da isti tren zasučem rukave i odlepršam u kuhinju. Nekakva kemija između recepta i mene – neobjašnjivo. (naročito je to bilo neobjašnjivo mojoj mami koja samo što nije pala u nesvijest s druge strane telefonske linije kad je čula što se krčka u mom loncu)
Inače nisam baš vična kuhanju karamela jer mi uvijek ispadnu ili premekane ili pretvrde, ali u ovom me slučaju spasila stvarčica koju sam kupila na izletu u Cambridgeu (samo pravi frikovi kao ja u Cambridgeu, svjetskom sveučilišnom centru btw, kupuju kuhinjske (ne)potrepštine) – termometar za kuhanje. Ako ga nemate pri ruci, možda vam ovaj link bude od koristi, a možda ste za razliku od mene prirodni talent za kuhanje karamela pa vam to ništa ne treba.
U svakom slučaju, kad se poželite poigrati u kuhinji, slobodno posegnite za ovim receptom – karmele su slatke s blagom aromom bundeve; sjemenke suncokreta im daju malo hrskavosti, a sol sve to zajedno podiže na neki sasvim novi nivo. (ne bojte se soli u slatkom, stvarno daje ovim karamelama puninu okusa koju bez nje nemaju).
- 80 g sjemenki suncokreta (ili onoliko koliko vam je potrebno da prekrije dno pleha)
- 360 ml vrhnja za šlag
- 160 ml pirea od bundeve
- cimet, mljeveni đumbir, mljeveni klinčići i muškatni oraščić (količine po ukusu)
- 220 g šećera
- 200 ml bagremovog meda
- 60 ml vode
- 60 g maslaca
- žličica soka od limuna
- malo krupne morske soli
Obložite papirom za pečenje pleh dimenzija 20×20 cm pa po njemu rasporedite sjemenke suncokreta.
U posudi pomiješajte vrhnje, pire od bundeve i začine pa mješavinu dobro ugrijte, ali pazite da ne provri. Maknite sa strane.
U drugoj (obvezno visokoj) posudi pomiješajte šećer, med i vodu pa kuhajte dok ne dosegne 120°C (tzv. soft ball stage, vidi link)
Dodajte mješavinu od vrhnja i pirea od bundeve pa kuhajte (cca 30 min) sve dok mješavina ne dosegne temperaturu od 115 °C. Kad se temperatura približi željenoj, obavezno povremeno promiješajte mješavinu da ne bi zagorila.
Kad mješavina dosenge temperaturu od 115 °C, maknite je odmah s vatre, dodajte maslac i limun. Miješajte brzo tako da se maslac rastopi i da smjesa postane homogena.
Dobivenu mješavinu pažljivo izlijte u pripremljeni pleh i ostavite da se hladi bar dva sata. Režite nožem umočenim u vruću vodu, kockice pospite krupnom morskom soli i zamotajte u komadiće papira za pečenje.
0 comment
Baš prije božića sam radila karamele koje su završile totalnom katastrofom. Pratila sam jedan recept koji nije spominjao temperature već onu metodu “soft ball” faze i naravno da mi se karamele nisu stisle, dobila sam krasan karamel namaz. 😀 😀
Mislim da je moguće napraviti karamele bez toplomjera ali je prije toga nužno je savladati tehniku s istim pa onda kad već znaš kako smjesa mora izgledati i koliko se dugo kuha možeš i odokativno ocijeniti.
Ništa za slijedeći eksperiment ću morati posuditi toplomjer od tebe jer ga u Zagrebu nigdje ne mogu naći. 😀 😀
hehe, ja sam dobila svoj kuhinjski termometar ni više ni manje nego u paketu “Macarons, comme un pro, a la maison”, koji se sastoji od kuharice za macarons i svim potrebnim priborom unutra, plastične šprice, šablone i termometar :D, prijateljica mi ga kupila u Francuskoj. a zašto termometar treba za pripremu macaronsa, nadam se da će biti objašnjeno u jednom od mojih budućih postova.
Da se vratim na recept, oduševljena sam ovim tvojim karamelama, totalno po mom guštu a da ne govorim koliko obožavam bundevu i koliko sam je se najela ove zime.. ovo ide uskoro na ispobavanje, čim budem imala više vremena! 😀
sviđa mi se ideja, bundevu obožavam, ali karamele nikad, baš nikad ne jedem… jedini homemade slatkiši ovoga tipa su bombončići od dunje, tj. dunjin sir